Literatura “gori”

Vlatko

U prethodnom članku Vatrena literatura Miroslav Mićanović se našalio da bi on trebao biti Vlatko Majić koji dolazi tek u utorak. Utorak nam je došao, s njim i Vlatko, te smo opet posjetili Literarnu i evo što smo saznali.

Koliko ste dugo voditelj Literarne radionice?

Ovo je već 22. godina Novigradskog proljeća, a ja sam tutto completo. Prije sam vodio školu stvaralaštva na otoku Pagu. Zvala se Listopad u Novalji. Učitelji su mi bili Zvonimir Balog, Tito Bilopavlović i Joža Prudeus. Nastavio sam njihovim stazama i evo me u Novigradu.

Čime se bavite profesionalno?

Po zvanju sam profesor hrvatskog jezika i dugo godina  bio sam ravnatelj u osnovnoj školi u Pagu, a sada sam profesor u Zadru.

Kakvo je Vaše mišljenje o ovogodišnjoj temi?

Tema je samo poticaj, ne moramo je se doslovno držati. Svima nama vatra je prije svega život, sunce… Sama Zemlja u utrobi ima vatru, što znači da je vatra pokretač života. Tamo gdje se pojavljuje, postoji život.

Što se stvara u Literarnoj radionici?

Mi u Literarnoj pokušavamo raditi u raznim smjerovima. Želimo proći sve manje i veće književne oblike da bismo što bolje izrazili svoj doživljaj vatre.  Došli smo do zaključka da vatra želi upoznati sama sebe do kraja, izgorjeti do kraja. I mi pokušavamo sebe spoznati do kraja, što je teško, najteže.

Što biste poručili djeci koja će ovo čitati, a nisu na Novigradskom proljeću?

Novigradsko proljeće poručuje da budemo ognjište dobrih ideja i uživamo u ovih tjedan dana u Novigradu  jer kreativni učitelji i učenici rade čuda. Svim učenicima koji bi htjeli doći, a nisu na Novigradskom proljeću, preporučujem da dođu i uključe se u rad. Ovdje se krije neizmjerno bogatstvo i izvorište dobrih ideja.

Ivan Kukuljan