Školu u Novigradu posjetio je novinar Vatrogasnog vjesnika Asim Čabaravdić. Iznenadili smo se kada je nepoznati čovjek ušao kroz vrata naše novinarske radionice. Nismo znali tko je on dok se nije predstavio, a onda smo se još više iznenadili. Neobično je da svaki dan u Novigrad dolaze novinari koji traže izvještaj, a pogotovo ne u novigradsku školu. Gospodin Asim napravio je izvještaj o svim radionicama u školi, tj. na Novigradskom proljeću. Budući da smo mi mladi novinari, odlučili smo i mi njemu postaviti nekoliko pitanja:
Kada ste odlučili da ćete postati novinar i zašto?
Odlučio sam da ću postati novinar još u srednjoj školi. Volio sam čitati i pisati, naravno još uvijek volim, ali i moja ljubav prema novinarstvu imala je presudnu ulogu.
Što vas je dovelo u Novigrad?
Oduvijek me je zanimalo Novigradsko proljeće, a kad sam urednici Vatrogasnog vjesnika Nini Francetić iznio ideju da izvješćujem o Novigradskom proljeću, prihvatila ju je bez razmišljanja.
Koliko se godina već bavite novinarstvom?
Novinarstvom se bavim oko 50 godina, a imao sam čast da intervjuiram i pokojnog Josipa Broza Tita, između drugih važnih političara i javnih osoba.
Jeste li ikad poželjeli nešto više od novinarstva, npr. pisanje poezije ili nekakvog romana?
Oduvijek sam volio pisati poeziju i pisao sam ju, ali nikad ju nisam izdavao.
Usrećuje li vas novinarstvo?
Novinarstvo me jako usrećuje i zadovoljan sam svojim poslom koji smatram načinom života. Za novinara ne postoje neradni dani, blagdani ni ikakav odmor. Za novinara je svaki dan radni dan.
Morate li nekad izaći na teren usred noći?
Da, no to mi je postalo uobičajeno. Ima više noći kada izađem na teren zbog neke vijesti, npr. jednom kada se dogodila željeznička nesreća, morao sam biti na licu mjesta u 3 sata ujutro.
Je li vam ovo prvi put da intervjuirate članove Novigradskog proljeća?
Intervjuirao sam članove Novigradskog proljeća prije 5-6 godina. Ove godine odlučio sam napraviti izvještaj o Novigradskom proljeću zbog teme Vatra koja me je zaintigrirala.
Asim Čabaravdić još je uvijek novinar nakon 50 godina. To je istinska ljubav prema nekom poslu, a i načinu života.
Andrea Hrelja

