Ronjenje za Božom

Borislav Božić

Voditelj fotografske radionice Borislav Božić rado se odazvao našoj molbi za intervju. Na prvi pogled shvatili smo da će ovaj razgovor biti zabavan i zanimljiv.

Možete li nam ispričati nešto o sebi?

Da pričam sam o sebi? Mogu, pričat ću sam o sebi. Završio sam likovnu umjetnost, profesor sam likovne kulture i umjetnosti, radim u Prirodoslovno-grafičkoj školi, predajem predmete likovnu umjetnost, vizualne komunikacije i fotografiju. Družim se s djecom 168 godina, u Novigradu sam 312 godina, za doručak obavezno jedem kisele krastavce, zbog linije ne večeram, vježbam redovno u teretani, ali umjesto utega imam fotografske aparate koje dižem i spuštam, zato sam ovako lijepe građe… Zašto se vi meni smijete?

Kakve su vaše metode u radu s polaznicima radionice?

Kad mi dođu moji radioničari prvi dan, onda ih odvedem na obalu i sve ih pobacam u more: buć, buć, buć… Onda oni, jadni, izlaze onako mokri i pokisli, tada ih ponovo natjeram da idu s fotoaparatima pod more i prvo što moraju napraviti je donijeti svoje podvodne fotografije.

I za kraj: Znate li Vi tko je Božo?

Znam tko je Božo!!!! To je jedan mali čovječuljak, mali je fizički, ali veliki po duhu. Izgubio se i svi ga tražimo. Ja sam danas tri puta bio na plaži, ronio sam, možda je upao u more, ali nisam ga uspio pronaći.

Ines Jurak,  Josipa Pavlović