Ozbiljna pitanja za neozbiljnog čovjeka

– Vatra za mene predstavlja ono isto što i za sve ljude. Dakle, nešto korisno čovjeku ako pamet upotrijebi. Ako budala dobije vatru u ruke, napravit će glupost, zapalit će kuću. Ako pametan dobije vatru, on će se ogrijati, skuhati objede. Postoji vatra u prenesenom značenju. Nešto toplo. Vatra pročišćava. Nekad su u vatri “progušavali” gustoću srebra, zlata… Vatra se nalazi u puno mudrih izreka, puno poslovica narodnih: ” ‘Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrije”. Što znači, tko se ne namuči, neće mu ništa pasti s neba. Vatra postoji u starim grčkim mitovima. Prometej je ukrao bogovima vatru, pa dao čovjeku. Vatra je jedna vrijednost u životu čovjeka. Postoje teorije da je zapravo razvoj čovjeka započeo, postao brži, pronalaskom vatre.

– Preporučio bih svima koji ovo čitaju neka “poišću”, ima ovdje u školi knjiga anegdota. Sve ono smiješno što je bilo određenim godinama, proljećima, zaista se ovdje dogodilo, zapisano je u toj knjizi. Preporučam da svatko ide u tajništvo i nabavi tu knjigu jer ćete u njoj zaista vidjeti da je Novigradsko proljeće jedan tjedan smijeha, radosti, veselja, zafrkavanja. Dakle, nije ovo škola gdje se radi od muke, ovdje se radi uz radost. Ove godine nisam zapamtio niti jednu anegdotu, ali od prošlih godina jesam, samo što su dugačke.

– Ne, ne, mene se nitko ne boji, nitko me se ne smije i ne treba bojati zato što ja volim djecu. Da ne volim djecu, ne bih već dvadeset i dva Novigradska proljeća bio ovdje, bio bih sa svojom obitelji i sa svojim prijateljima, ne bih imao ovdje pet stotina drage djece i odraslih, da tako kažem, na duši. Brinem  se da svima bude lijepo jer jedna mala  nezgoda pokvari sve. Eto, nitko me se nikada nije bojao, to se vidi i zadnji dan kada odlazimo, čujemo se, razgovaramo, žele ponovno doći, ali znaju napraviti paniku prvi dan: „Vidi, ovaj ti je došao direktno s policije“. Idemo dalje.

– A ništa, dragi roditelji, poslali ste svoju djecu na pravo mjesto. Čestitam vam na dobroti vaše djece, da ste ih dobro odgojili, koliko sam za sada vidio. Mi odrasli ovdje brinemo da djeca imaju doista sve uvjete: od smještaja u hotelu do stručnih voditelja. Obišao sam sve radionice i ni u jednoj nisam vidio da je dijete nezadovoljno, a ne dao Bog da kaže da bi htjelo ići kući. Svake godine kada pustim patku i kažem da je došla iz ministarstva  preporuka da se ostaje još osam dana, sva djeca odmah od sreće polude. Djeci je, dragi roditelji, ovdje doista lijepo, trudimo se, a čestitam još jedanput da je velika većina djece jako dobra.

Nakon razgovora, Joža nam je obznanio kako će nas izbjegavati u širokom luku jer postoji mnogo pametnih ljudi s kojima se može razgovarati.

Borna Tićak i Kristina Kovačević